38. Surah Sad, Bosnian Translation

doista su bahati i inadžije oni koji neće da vjeruju!

Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I oni su za pomoć vapili, ali je bilo kasno!

Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore nevjernici: "Ovo je čarobnjak, lažov!

Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!"

I onī ugledni između njih krenuše: "Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovim se, uistinu, nešto veliko hoće!

Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo već namještena laž;

zašto baš njemu, između nas, da bude poslana Opomena?!" Ali, oni u Opomenu Moju sumnjaju zato što kaznu Moju nisu iskusili.

Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i Darežljivog?

Zar oni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je između njih? – neka se, onda, uz ljestve popnu.

Oni predstavljaju neznatnu urotničku vojsku koja će tamo biti poražena.

I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon, vlasnik građevina ogromnih, poricali,

i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke; oni su se protiv poslanika urotili;

svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili.

A i ovi ne čekaju do jedan zvuk Roga koji neće biti potrebno ponoviti,

i govore: "Gospodaru naš, požuri, kazni nas, prije Dana u kojem će se račun polagati!"

Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao.

Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što Sunce zađe i poslije pošto grane,

a i ptice okupljene – svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali.

I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesništvo i sposobnost da rasuđuje.

A da li je do tebe doprla vijest o parničarima kada su preko zida hrama prešli,

kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio. "Ne boj se" – rekli su – "mi smo dvojica parničara, jedan drugom smo nažao učinili, pa nam po pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na Pravi put nas uputi.

Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi reče: 'Daj ti nju meni!' – i u prepirci me pobijedi."

"Učinio ti je, doista, krivo!" – reče Davud – "time što je tražio da tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo." I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se.

I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak Nama i divno prebivalište ga čeka.

O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.

Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!

Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima?

Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.

Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao!

Kad su jedne večeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali,

on reče: "Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!" – i oni se izgubiše iz vida.

"Vratite mi ih!" – i on ih poče gladiti po nogama i vratovima.

Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadržali, ali je poslije ozdravio.

"Gospodaru moj" – rekao je – "oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti, uistinu, bogato daruješ!"

I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio –

i šejtani, sve graditelji i gnjurci,

i drugi u bukagije okovani.

"Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nećeš zbog toga odgovarati!"

On je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište.

I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: "Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!"

"Udari nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i piće!" –

i Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti –

"I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši!" Mi smo znali da je on izdržljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao!

I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Jakuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih.