41. Surah Fussilat, Bosnian Translation

Objava je od Milostivog, Samilosnog,

Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju,

vjesnik radosnih vijesti i opomena – pa opet većina njih glavu okreće, neće ni da čuje.

"Srca naša su" – govore oni – "pod pokrivačima, daleka od onoga čemu nas ti pozivaš, i mi smo gluhi za to, a između nas i tebe je pregrada, pa ti radi, i mi ćemo raditi."

Reci: "Ja sam čovjek kao i vi, samo – meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno klanjajte i od Njega oprosta tražite! A teško onima koji Njemu druge ravnim smatraju,

koji zekat ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju!

One koji vjeruju i dobra djela čine zbilja čeka nagrada neprekidna."

Reci: "Zar, zaista, nećete da vjerujete u Onoga koji je u dva dana Zemlju stvorio – i još Mu druge ravnim smatrate? To je Gospodar svjetova!"

On je nepomična brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je učinio i proizvode njezine na njoj odredio, sve to u četiri dana – ovo je objašnjenje za one koji pitaju –

zatim se na nebo usmjerio dok je nebo još maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: "Pojavite se milom ili silom!" – "Pojavljujemo se drage volje!" – odgovorili su,

pa ih u dva dana, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio šta će se u svakom nebu nalaziti. A nebo najbliže sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nad njim Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznajućega.

A ako glave okrenu, ti reci: "Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda,

kada su im sa svih strana poslanici njihovi dolazili i govorili: "Ne klanjajte se nikome do Allahu!" – a oni odgovarali: "Da je Gospodar naš htio, On bi meleke poslao, mi ne vjerujemo u ono što je po vama poslano."

Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. "Ko je od nas jači?" – govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih – a i znamenja Naša su poricali.

I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden, da bismo im još na ovome svijetu dali da osjete sramnu patnju – patnja na onom svijetu biće, zaista, još sramnija – i niko im neće u pomoć priteći.

I Semudu smo na Pravi put ukazivali, ali, njima je bila milija sljepoća od Pravog puta, pa ih je stigla sramna kazna od munje, prema onome kako su zaslužili,

a one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili.

A na Dan kad Allahovi neprijatelji u vatru budu potjerani – oni prvi biće zadržani, da bi ih sustigli ostali –

i kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svjedočiće protiv njih o onome što su radili.

"Zašto svjedočite protiv nas?" – upitaće oni kože svoje. – "Allah, koji je dao sposobnost govora svakome biću, obdario je darom govora i nas" – odgovoriće. – "On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili.

Vi se niste krili zato da ne bi uši vaše i oči vaše i kože vaše protiv vas svjedočile, već zato što ste vjerovali da Allah neće saznati mnogo štošta što ste radili.

I to vaše uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, i sada ste nastradali."

Pa i ako budu trpjeli, njihovo boravište će Vatra biti; a ako budu tražili naklonost Allahovu, njihovoj molbi neće se udovoljiti.

Mi smo im bili odredili loše drugove koji su im lijepim prikazivali ono što su uradili i ono što će uraditi, i na njima se obistinilo ono što je rečeno za narode, džine i ljude koji su prije njih bili i nestali – doista su nastradali.

Oni koji ne vjeruju govore: "Ne slušajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!"

Zato ćemo Mi, sigurno, dati da nevjernici iskuse nesnosnu patnju, i kaznićemo ih najgorom kaznom za djela koja su počinili.

To je kazna za Allahove neprijatelje, vatra u kojoj će im vječna kuća biti, kao naplata što su dokaze Naše stalno poricali.

I nevjernici će reći: "Gospodaru naš, pokaži nam džine i ljude, one koji su nas zaveli, da ih stavimo pod noge naše, neka budu najdonji."

Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah" – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: "Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.

Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovome svijetu, a i na onome; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imaćete,

bićete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je milostiv."

A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: "Ja sam doista musliman!"

Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.

To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni.

A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve.

Među znamenjima Njegovim su noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tle pred Allahom, koji ih je stvorio, ako želite da se samo Njemu jedinom klanjate.

A ako oni neće da te poslušaju – pa, oni koji su kod Gospodara tvoga hvale Ga i noću i danju i ne dosađuju se.

Jedno od znamenja Njegovih je i to što ti vidiš suhu zemlju, a kad na nju spustimo kišu, ona se pokrene i uzbuja. Onaj ko njoj daje život oživiće, sigurno, i umrle, jer je On kadar sve.

Oni koji riječi Naše izvrću neće se, doista, od Nas sakriti. Pa da li će biti ugodnije onome koji u Vatru bude bačen ili onome koji na Sudnji dan dođe smiren? Radite šta hoćete, On, zaista, vidi šta vi radite.

Oni koji ne vjeruju u Kur'an, pošto im je objavljen… A on je, zaista, knjiga zaštićena,