29. Surah Al-'Ankabut, Bosnian Translation

Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi vjerujemo!" i da u iskušenje neće biti dovedeni?

A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.

Zar misle oni koji zla djela rade da će Nama umaći? – Loše prosuđuju!

Onaj ko se boji susreta sa Allahom – pa, doći će, sigurno, Dan obećani; a On sve čuje i sve zna!

A onaj ko se bori – bori se samo za sebe, jer Allah sigurno može bez svih svjetova biti.

Onima koji vjeruju i dobra djela čine preći ćemo, sigurno, preko hrđavih postupaka njihovih, i za ono što su radili doista ćemo ih najljepšom nagradom nagraditi.

Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili obavijestiti.

One koji vjeruju i dobra djela čine sigurno ćemo među one koji su dobri uvrstiti.

Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha" – a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna. A ako pobjeda dođe od Gospodara tvoga, sigurno će oni reći: "Bili smo uz vas!" A zar Allah ne zna dobro ono što je u grudima čijim?

Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su dvolični.

Nevjernici govore vjernicima: "Slijedite naš put, a mi ćemo nositi grijehe vaše!" – a ne bi ponijeli nijedan grijeh njihov, oni samo lažu,

ali će, sigurno, vlastito breme i breme onih koje su u zabludu odveli nositi, i za laži koje su iznosili doista će na Sudnjem danu odgovarati.

Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on je među njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina, pa ih je potom zadesio potop, zato što su Allahu druge ravnim smatrali.

I Mi smo njega i one što su bili u lađi – spasili, i poučnim primjerom svjetovima je učinili.

A i Ibrahima. "Allahu se jedino klanjajte" – govorio je on narodu svome – "i Njega se bojte, to vam je bolje, da znate.

Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i laži smišljate. Oni kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha trážite i Njemu se klanjajte i Njemu zahvalni budite! – Njemu ćete se vratiti." –

Ako vi smatrate lažnim mene, pa smatrali su lažnim svoje poslanike i narodi prije vas; a poslanik je jedino dužan da jasno obznani.

Zar ovi ne vide kako Allah sve iz ničega stvara? On će to opet učiniti; Allahu je to, zaista, lahko.

Reci: "Putujte po svijetu da vidite šta je On iz ničega stvorio. I, Allah će to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve može;

On kažnjava onoga koga On hoće i milost ukazuje onome kome On hoće, i Njemu ćete se vratiti.

Njegovoj kazni nećete umaći ni na Zemlji ni na nebu, a nemate, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača.

A onima koji neće da vjeruju u Allahove dokaze i u susret s Njime, njima nije stalo do Moje milosti – njih čeka patnja nesnosna."

Odgovor naroda njegova bijaše: "Ubijte ga ili spalite!" – ali, Allah ga je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje.

"Vi ste" – reče on – "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u životu na ovome svijetu međusobne prijateljske odnose održavali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ćete se odricati i jedni druge ćete proklinjati, vatra će vaše boravište biti, i niko vam u pomoć neće moći priteći."

I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim reče: "Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar."

I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njegovim vjerovjesništvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep spomen sačuvali, a na onome će, doista, jedan od onih dobrih biti.

I Luta. Kada narodu svome reče: "Vi činite takav razvrat kakav prije vas niko na svijetu nije činio:

s muškarcima općite, po drumovima presrećete, i na skupovima svojim najodvratnije stvari činite" – odgovor naroda njegova bijaše: "Učini da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govoriš!"

"Gospodaru moj" – reče on – "pomozi mi protiv naroda grješnog!"

I kad izaslanici Naši Ibrahimu radosnu vijest donesoše, rekoše: "Mi ćemo uništiti stanovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici."

"U njemu je Lut" – reče Ibrahim. – "Mi dobro znamo ko je u njemu" – rekoše oni – "mi ćemo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim žene njegove, ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti."

I kad izaslanici Naši dođoše Lutu, on se zbog njih sneveseli i uznemiri. "Ne boj se i ne brini se" – rekoše oni – "mi ćemo tebe i porodicu tvoju spasiti, osim žene tvoje; ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti.

A na stanovnike ovoga grada spustićemo strašnu kaznu s neba zbog toga što su razvratnici."

I od njega smo ostavili vidljive ostatke ljudima koji budu pameti imali.

A u Medjen brata njihova Šuajba: "O narode moj" – govorio je on – "Allahu se jedino klanjajte i činite ono za što ćete dobiti nagradu na onome svijetu, a po Zemlji, nered praveći, zlo ne radite!"

Ali mu oni ne povjerovaše, pa ih zadesi strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični.

A i Ada i Semuda – ostaci domova njihovih su vam vidljivi – šejtan im je lijepim njihove postupke predočio, pa ih, iako su razumni bili, od Pravog puta odvratio;

I Karuna i faraona i Hamana; Musa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli.

I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska, poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. – Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.