51. Surah Adh-Dhariyat, Bosnian Translation

i onih koji teret nose,

i onih koji plove lahko,

i onih koji naredbe sprovode –

istina je, zaista, ono čime vam se prijeti,

nagrada i kazna sigurno će biti!

Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva,

vi govorite nejednako,

od njega se odvraća onaj za kog se znalo da će se odvratiti.

Neka prokleti budu lažljivci

koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni!

Oni pitaju: "Kada će Dan sudnji?"

Onoga Dana kada se u vatri budu pržili!

"Iskusite kaznu svoju – to je ono što ste požurivali!"

Oni koji su se Allaha bojali – u džennetskim baščama će, među izvorima, boraviti,

primaće ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili,

noću su malo spavali

i u praskozorje oprost od grijeha molili,

a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi.

Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju,

a i u vama samima – zar ne vidite? –

a na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.

I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!

Da li je doprla do tebe vijest o uvaženim gostima Ibrahimovim

kada mu oni uđoše i rekoše: "Mir vama!", i on reče: "Mir vama, ljudi neznani!"

I on neprimijetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele,

i primače im ga: "Zar nećete da jedete?" – upita,

osjetivši od njih u duši zebnju. "Ne boj se!" – rekoše, i obradovaše ga dječakom koji će učen biti.

I pojavi se žena njegova uzvikujući i po licu se udarajući, i reče: "Zar ja, stara, nerotkinja?!"

"Tako je odredio Gospodar tvoj" – rekoše oni – "On je Mudri i Sveznajući."

"A šta vi hoćete, o izaslanici?" – upita Ibrahim.

"Poslani smo narodu grješnom" – rekoše –

"da sručimo na njih grumenje od ilovače,

svako obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru prešli."

I Mi iz njega vjernike izvedosmo –

a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo –

i u njemu za sve one koji se boje patnje neizdržljive znak ostavismo.

I o Musau, kada ga s očiglednim dokazom faraonu poslasmo,

a on, uzdajući se u moć svoju, okrenu glavu i reče: "Čarobnjak je ili lud!"

I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zaslužio.

I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra –

pored čega god je prošao, ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio.

I o Semudu, kad mu bî rečeno: "Uživajte još neko vrijeme!"

I oni se oglušiše o naređenje Gospodara svoga, pa ih uništi strašan glas na oči njihove,

i ne mogaše se ni dići ni od kazne odbraniti.

I o Nuhovu narodu, davno prije; to, zaista, bijaše narod neposlušni!

Mi smo nebo moći Svojom sazdali, a Mi, uistinu, još neizmjerno mnogo možemo,

i Zemlju smo prostrli – tako je divan Onaj koji je prostro! –

i od svega po par stvaramo da biste vi razmislili!

"Zato požurite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim;

ne prihvaćajte drugog boga osim Allaha, ja sam vam od Njega da vas jasno opomenem!"

I tako je bilo, ni onima prije ovih nije došao nijedan poslanik, a da nisu rekli: "Čarobnjak je!", ili: "Lud je!"